Jadran

Rukometasi osvojili srebro na 21. svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj

Nakon gotovo 2 tjedna rukometne euforije, polako se zbrajaju utisci i sredjuju dojmovi nakon najvece rukometne smotre ikad odrzane u Hrvatskoj. 21. svjetsko prventsvo u rukometu pamtit ce se po 6 novoizgradjenih sportskih dvorana, koje plijene izgledom ali ne zrace prevelikom sigurnoscu u kvalitetnu izradu, nakon nekoliko tehnickih incidenata u Splitu i Zagrebu. Prvenstvo ce se pamtiti i po strahovitoj navijackoj atmosferi kojom su navijaci nosili nase 'paklene' do medalje.

Medalje, koja je od srebra, ali koja ima zlatni sjaj. Jer trebalo je ipak pobijediti Spanjolsku, Poljsku, Francusku, Svedsku, Slovacku, Madjarsku, Kuvajt, Kubu, Juznu Koreju te se plasirati ispred Njemacke, Danske, Norveske...Ovo je veliki uspjeh naseg rukomet, iako smo svi prizeljkivali i nadali se konacnoj pobjedi. Pobijediti Francusku 2 puta zaredom u nekiliko dana ravno je nemogucem, bas kao sto se to i pokazalo.
Bilo je to pretesko, jer pored losih sudaca i odlicne francuske obrane, mi nismo bili najbolji. Falilo je Baliceve lucidnosti i njegovih fantasticnih prolaza do gola, falilo je pogodaka iz daljine, falilo je pogodaka sa krila... Falilo je i odlucnosti i preciznosti u kontrama, a kad toliko toga fali, onda se ne moze pobijediti ovakva Francuska. I to je sve sport, i pobjede i porazi. Treba cestitati momcima na zalaganju i na trudu, na srebrnoj medalji. Jer biti drugi na svijetu nije sramota. To je na cast i ponos svakom sportasu!

Imamo najboljeg igraca prvenstva, Igora Vorija, drugog strijelca prvenstva Ivana Cupica, imamo novog playmakera svjetske klase Domagoja Duvnjaka, novo krilo Matea Hrvatina, imamo obecanje svih da ce nastaviti igrati za reprezentaciju, imamo citav niz lijepih uspomena sa prvenstva, zato budimo ponosni i zadovoljni. Prilike za slijedecu medalju biti ce vec za godinu dana, na Europskom Prventsvu u Svedskoj. Jos nam samo eupropsko zlato fali u kolekciji, imamo srebro sa proslog prvenstva u Norveskoj. Vjerujem da cemo ih i tada zdusno bodriti i pomoci im da dodju do same zavrsnice. Sve utakmice su se redovito prenosile na velikom ekranu u Hrvatskom Domu 'JADRAN' i bilo je pravo zadovoljstvo biti dijelom te navijacke atmosfere.

Pamtit cemo ovo prvenstvo i po nizu novonastalih rukometnih pjesama, od kojih ce se vecina zaboraviti osim naravno 'Morske Vile', jednostavne ljubavne pjeme Marijana Bana i Daleke Obale koja je postala nesluzbena himna rukometne reprezentacije. Osim sto nemaju himnu, nasi rukometasi od 'Paklenih' su postali 'Kauboji' zbog vrlo upitnih zahtjeva odredjenih drustvenih krugova. Izraz pakleni oznacavao je boju nasih dresova i zastave, u skladu sa izrazom 'vatreni' koji su nosili nasi nogometni reprezentativci. Medjutim, u drzavi kakva je nasa, taj je izraz 'poticao i podsjecao na nesto djavolje i lose', stoga su mocnici odlucili promijeniti ime u 'Kauboji' kao da smo cuvari stoke i potomci americkih istrebljivaca Indijanaca. Bilo kako bilo, sve je sada iza nas i okrecemo se lagano svakodnevnici, ocekujuci uskoro nove uspjehe hrvatskih rukometnih virtuoza.

HKD JADRAN